Sigurnosna mana suvremenih automobila
Zadnjih godina kradljivci auta ne provaljuju nasilno i bučno nego ulaze kao i vlasnici komotno i nonšalantno uz pomoć elektronike. To im omogućuje sigurnosna mana suvremenih automobila koju većina proizvođača zna ali taji ili ignorira: daljinsko zaključavanje i otključavanje.
Zamisao dobra, olakšanje i ubrzanje ulaska-izlaska, ali izvedba krajnje nesigurna te je to danas Ahilova peta sigurnosti automobila. Najnesigurniji su auti s karticom i paljenjem na gumb jer oni stalno emitiraju signal. Usto većina auta više nema mogućnost zaključavanja brave ključem što je nesporno sigurnije. Kradljivci više ne razbijaju stakla niti obijaju brave, već ulaze u tišini uz pomoć minijaturnih radio-odašiljača. Najjeftinije takve naprave su jammeri koje na netu dobijete za 30$, (u Bugarskoj i BiH za 50 $). S njima ulaze u auto, a onda programatorom od stotinjak dolara kloniraju vaš ključ i odvezu ga. Nedavno je objavljeno da je to još pred 4 godine potvrdila grupa istraživača na Cyber security koleđu u Warwicku/UK i o tomu obavijestila VW na čijim vozilima su to otkrili, a on im je sudskim putem zabranio objavu istraživanja. Pretpostavlja se da je zahvaljujući tom propustu samo u zapadnoj Europi ukradeno preko 100.000 vozila. Do danas niti jedan auto nije povučen u servis radi otklanjanja nedostatka tog nedovoljno sigurnog sistema zaključavanja, vjerojatno zato što bi im je to smanjilo profit. Budući da švicarski proizvođač tih čipova tvrdi da je do sada prodao preko 100 milijuna tih setova, znači da se u Europi i šire, cestama kotrlja i toliko nezaštićenih vozila, što pokazuje da su i vozila drugih proizvođača jednako ranjiva. Da su malo pošteniji bavijestili bi svoje kupce da se zaštite blokadama, ili im ih oni ugradili, ali nažalost profit je važniji. Zato mnogi od njih zadnjih godina kao „poklanjaju“ uz novi auto kasko-osiguranje. Znaju da ako vam ga ukradu, doći ćete po novi opet njima. Poznato je vrlo dobro da kasko nije zaštita. Zaštita je tehnička kategorija - naprava ili takva konstrukcija koja zlonamjernima ne dozvoljava otuđenje auta ili ih odbija i djeluje preventivno. Kasko je ugovor sa osiguravateljem – financijska kategorija, dakle samo utjeha tek kada se krađa dogodi, aktivira se post festum i mora se obnavljati svake godine. Znano je također da osiguravateljima auti „zastarijevaju“ puno brže nego vlasnicima, pa ako ostanete bez limenog ljubimca starog 3,5 godina dobit ćete polovinu njegove nabavne vrijednosti (a vama on još uvijek vrijedi kao i novi, pa zato većina vozača starije aute ni ne osigurava).
Ove činjenice poznate su i europskim policijama koje su pomalo već i rezignirane zbog nečeg što ne mogu spriječiti ili promijeniti. Potvrdio mi je to na autosajmu u Frankfurtu umirovljeni inspektor Interpola rekavši da nikada neće biti napravljen serijski auto koji se teško može ukrasti jer to, osim kupcima, nije nikom u interesu. Proizvođači znaju (pokazuju to statistike) da većina vozača kada se jednom odluče za neku marku ostaju njoj u najvećoj mjeri vjerni kada mijenjaju stari auto za novi (pa ih stimuliraju otkupom [za cijenu ne pitajte]) ili kada im ga ukradu. Budući se ukradeni prodaju puno jeftinije od tržišne cijene, do njih dolaze i oni koji si ih inače zbog financijskih razloga ne mogu priuštiti, a automobilskoj industriji i to je onda porast prodaje jer će prvotni vlasnik najčešće doći opet njima. Ako neki proizvođač i može napraviti nešto novo i bolje to ne smije biti skuplje jer smanjuje profit. Auto-mafija uz pomoć svojih hakera sve dosadašnje elektroničke zaštite uspijeva uspješno sabotirati. Dokaz: nema još marke koja nije ukradena. Kada „ukradu“ prvi auto dobiju recept i za ostale toga tipa. Osiguravajuće kuće također ne žele siguran auto jer takve ne bi nitko osiguravao od krađe. Zaključio je da će se vozači još dugo, dugo morati štiti sami, jer ovaj nedostatak nije utuživ iako mnogi tvrde da je to skrivena mana. Kupnjom auta pristali ste na njega.
Pred 50 god. američki odvjetnik Ralph Nader nakon što je dobio dvije odštetne parnice, i duge borbe s proizvođačima automobila da kasnije uočene nedostatke moraju otkloniti a ne plaćati odštete žrtvama koje dobiju sudsku presudu (u USA jako rijetke zbog skupoće) jer je autoindustriji i to bilo jeftinije nego promijeniti proizvodnju i pozvati vozila na doradu, uspio je svojom kampanjom i knjigom „Nesiguran pri svakoj brzini“ natjerati američku pa onda i svjetsku auto-industriju da počne projektirati sigurne aute, te da ih prije lansiranja temeljito ispitaju. Najviše zahvaljujući njegovoj kampanji imamo danas sigurne aute (samo u vožnji). Sada nam treba novi Nader koji će ih natjerati da naprave auto koji će biti siguran i kada je miruje na parkingu.
Youtube je već godinama prepun klipova kako lako otvoriti i ukrasti auto ali ih autoindustrija ignorira i bahato odbacuje najčešće s obrazloženjem da su auti odnosno brave prethodno preparirani. Međutim sve je više filmova koje su snimili tzv. etički hakeri koji ne kradu već upozoravaju na slabosti, među njima i znanstvenici fakulteta u Warwicku.
ing Nebojša Frandolić
Autosecurity centar @ Auto-staklo centar Špansko,
, 091 379136 www.as-c.hrDokazi s YouTubea
Pročitajte i slijedeće članke:
Krađa auta i zaštita - istina i zablude
